Frazeme koje oslikavaju društvo u dramama Alije Isakovića
U dramama Alije Isakovića zabilježen je bogat fond frazema, koje doprinose slikovitom prikazu vremena i ljudi u njima. Istraživački,
posebno zanimljivim ukazale su se frazeme koje oslikavaju patrijarhalno društvo, a među njima naročito one koje prikazuju položaj žene u tom društvu, zbog čega i jesu predmet analize u ovom radu.
Ključne riječi: frazeme, bosanski jezik, patrijarhalno društvo, položaj žene
Uvod
U ovom radu frazemom se smatra spoj riječi od kojih je barem jedna transponiranoga značenja (vidjeti Šehović 2012), a ovakvo opredjeljenje proizlazi iz činjenice da u jeziku
nisu malobrojne frazeme poputnpr. kao u snu i sl., gdje frazemu čini jedna punoznačna riječ transponiranoga značenja\[1\].
Međutim, na frazemu kao osnovnu jedinicu frazeologije u literaturi su primjenjivani različiti kriteriji – počevši od broja punoznačnih riječi u njenu sastavu do određenja šta sve čini frazemu. Naime, često se postavlja pitanje da li se pozdravi, poslovice,
krilatice i citati, koji su zatvorene, rečenične strukture, mogu smatrati frazemama. U svim navedenim slučajevima, primarni kriterij treba biti prisustvo asocijativno-konotativnog značenja\[2\]
jednog od njihovih sastavnih elemenata, kada se može govoriti o frazemama, bez obzira na formalna obilježja ovih jezičkih pojava.
Frazeme se, dakle, smatraju inherentno ekspresivnom leksikom (v. Rosandić – Silić 1979: 134–139), što ih predodređuje kao sastavni element prvenstveno književnoumjetničkog
i razgovornog stila, ali, u manjoj mjeri, i publicističkog stila, u kojima doprinose slikovitosti i ekspresivnosti kazanog. Vrstu frazema i sastav njihovih elemenata u ovim stilovima određuju karakteristike samog stila, ali ne treba zanemariti ni specifične
komunikacijske ciljeve koji se njima nastoje ostvariti.
U proučavanim dramama Alije Isakovića –Hasanaginica,
To i Generalijum\[3\]– zabilježen je bogat fond frazema, zbog čega je bilo
kakva klasifikacija frazema predstavljala nezahvalan zadatak. Tome je naročito doprinijela činjenica da se radnja svake od ovih drama odvija u potpuno različitom prostorui vremenu –Hasanaginica prikazuje patrijarhalne porodične odnose u društvu feudalnog
tipa iz 17. vijeka, To je drama čija je centralna pozornica u krčmi, između dva svjetska rata, a
Generalijum je drama o životu vojnika u vojnoj karauli osmatračnici uoči Drugog svjetskog rata. Dakle, razlikuju se i prostorni i vremenski okvir u kojima se odigrava radnja ovih drama– mjesta su: porodični domovi (kule) Pintorovića na Klisu i Arapovića
u Zagvozdu; vojni šator age Hasan-age i vojna karaula osmatračnica na 2.082 metra te krčma „Kod slavuja“, po čemu ona obuhvataju prostor i privatnog i društvenog, a vremenski se raspon kreće od 17. vijeka do perioda uoči Drugog svjetskog rata. Ipak, analizom
korpusa uočeno je da među frazemama koje se pojavljuju u ovim dramama istaknuto mjesto zauzimaju one koje odslikavaju društvo, te su upravo one centralni predmet analize u ovom radu.
Slika društva posredovana frazemama
Frazeme su jezičke jedinice koje na najdirektniji način odslikavaju sredinu iz koje izniču i njene kulturološke, sociološke i druge osobitosti (v. Mršević-Radović
2008). One su stoga veoma dragocjen izvor informacija o nekoj sredini, a ta njihova funkcija zasigurno je prisutna i u književnoumjetničkom djelu.
Budući da proučavane Isakovićeve drame prikazuju različite periode, u njima je očekivan fokus na različite pojave u društvu. Drama
Hasanaginica, nastala po predlošku istoimene balade, izvor je najvećeg broja frazema koje oslikavaju patrijarhalnu kulturu, što ne čudi imajući u vidu vrijeme radnje same balade.
U skladu s tim, u frazemama se ekspliciraju porodične i moralne vrijednosti tipične za patrijarhalno društvo.
Među te vrijednosti spadaju porodični ugled i ponos, koji su u frazemama biti tanka soja,biti tanka nam a:Zar smo mi age Arapovići tanka soja i tankoga nama? (AIH: 369) u značenju ʼbiti iz porodice koja ne uživa ugled u društvuʼ i
svijetla obraza: Orodili smo se, potlje, svijetla obraza, kako sebi ravnima(AIH: 369) u značenjuʼponosno, dostojanstvenoʼ u prvom planu.
Frazeme
biti tanka soja i biti tanka nama imaju isto značenje, ali je u poziciji centralnog člana frazeme u prvom slučaju riječ turskog porijekla (soj) a u drugom perzijskog porijekla (nam). Međutim,
ove frazeme, u čijem je sastavu leksema orijentalnog porijekla, nisu zabilježene u analiziranim frazeološkim rječnicima(Matešić 1982,
Menac – Fink-Arsovski –Venturin 2003, Otašević
2007), pa čak ni bosanskog jezika (Mahmutović 2012),
što čudi s obzirom na njihovu izrazitu ekspresivnost. Jedini izvori u literaturi koji ih bilježe su Tanović (2000: 122) i Haverić – Šehović (2017: 243).\[4\]
Sa druge strane, frazema
svijetla obrazaznačenjski pokazuje vezu s frazemom
osvjetlati (obijeliti) obraz–ʼistaći se nekim časnim djelom, učiniti djelo koje služi na čast, ponosʼ,
koja je zabilježena u frazeološkim rječnicima (Matešić 1982: 403, 404, 671,
Menac – Fink-Arsovski –Venturin 2003: 200, Otašević 2007:
445), dok je s frazemom
čovjek crna obraza (Matešić 1982: 403, Otašević2007:
445)ova frazema u nekoj vrsti antonimske veze. Iz tih
razloga, frazema svijetla obrazamože se smatrati nekom vrstom autorske modifikacije već postojećih, navedenih frazema.
U okviru familijarnih odnosa, očekuje se uzajamna pomoć i podrška, a ukoliko one izostanu, takvo ponašanje
postaje podložno kritici, kao u frazemi ne počešati se po guzici
s vulgarizmom guzica u svom sastavu:Kada si dopanuo rana nije se počešao po guzici, a Arapovići su podmetali šiju za njih
(AIH: 379). Iako veoma raširena u kolokvijalnoj upotrebi, ova frazema nije zabilježena u analiziranim frazeološkim rječnicima (Мahmutović
2012, Matešić 1982,
Menac – Fink-Arsovski –Venturin 2003, Otašević2007).Njeno
značenjeʼne pokazati ni najmanju brigu za nekoga, istovremeno ništa ne poduzimajući da se kome pomogneʼ postaje još istaknutije kada mu se u istoj rečenici suprotstavi frazema
podmetati šiju (za koga) u značenju ʼnesebično se žrtvovati za kogaʼ, koja također nije navedena biti u jednom rječničkom izvoru (Мahmutović
2012, Matešić 1982,
Menac – Fink-Arsovski –Venturin 2003,
Оташевић 2007).Uostalom, ta porodična i familijarna sloga
ističe se kao moralni orijentir kojem se teži i u drami To, a iskazana je frazemom
bitik(a)o jedna familija:
Tu smo svi ko jedna familija... (AIT: 475) u značenju ʼsložno istupati, živjetiʼ, kojoj su značenjski sinonimi frazeme
biti (kao)jedna duša (Mahmutović 2012: 41, Matešić 1982: 111,Otašević2007:
200) i
disati jednom dušom (Otašević2007:
202). Kako ova drama, u odnosu na
Hasanaginicu, opisuje znatno kasniji period – između dva svjetska rata–to potvrđuje opstojnost i kontinuitet patrijarhalnih vrijednosti u društvu.
Pored toga, u patrijarhalnom je društvu veoma važno te društveno poželjno i očekivano ne odstupati od
općeprihvaćenih društvenih normi, što je naglašeno u frazemi držati se svoga rza i obraza:Mi se držimo svoga rza i obraza (AIH: 378) u značenju ʼpridržavati se ustaljenih društvenih normi, naročito onih naslijeđenih tradicijomʼ.Ova
frazema nije zabilježena u frazeološkim rječnicima (Мahmutović
2012, Matešić 1982,
Menac – Fink-Arsovski –Venturin 2003, Otašević2007)\[5\].
Upravo te tradicionalne društvene norme diktiraju i položaj žene u patrijarhalnom društvu, sa neprikosnovenom
moći koju ono daje muškarcu. Naime, u takvom društvu muškarac uživa vrhovni autoritet, a žena se smatra njegovom – očevom ili muževom – svojinom, odakle proizlazi njegova mogućnost kontrole ženina ponašanja kao u primjeruOslen ću ja nju pod svoje!
(AIH: 369), u kojem se realizira frazema staviti\[6\](koga)
pod svojeu značenju ʼpodvrći koga svojoj kontroli, moćiʼ. Ovu repliku izriče Hasan-aga, a ona se odnosi na njegovusuprugu, koja se u ovoj drami imenuje Hasanaginicom i nevjestom, dakle, bez ukazivanja na njen vlastiti identitet. Negiranje
ženskog identiteta\[7\] kao da dostiže vrhunac u poredbenoj glagolskoj frazemi
voljeti kako sina:Pokaži da si babina, kako sina te volio... (AIH: 389) u značenju ʼpuno voljetiʼ, koja dubinu roditeljske ljubavi prema djetetu „mjeri“ veličinom ljubavi prema sinu, iako se odnosi na kćerku. Položaj kćerke
u patrijarhalnoj kulturi ovim kao da postaje zatočen u poziciju Drugoga, što obuhvata mnogo širi kontekst od isključivo patrijarhalnog. Ni ove dvije frazemenisu zabilježene u frazeološkim rječnicima (Мahmutović
2012, Matešić 1982,
Menac – Fink-Arsovski –Venturin 2003, Otašević2007).
Pored toga, Hasanaginici se u drami opetovano skreće pažnja na potrebu da se počne ponašati „pametno“,
što implicira trenutno odstupanje od takva ponašanja. Predmet je to dviju, po značenju, nesinonimnih frazema: (ne)ispiti(kome)pamet–ʼ(ne) učiniti da se ko počne ponašati neracionalno, kao da ne zna šta radiʼ i
uzeti se u pamet–ʼopametiti seʼ,od kojih je prva skraćena verzija poznatije frazeme
vrana je (kome) mozak (pamet)
popila(ispila) (Otašević2007: 482),
dok je druga zabilježena u istoj formi (Matešić 1982: 447), ali ima i svoju češću varijantu u svakodnevnoj komunikaciji –pamet u glavu(Menac – Fink-Arsovski –Venturin 2003: 212). Ton prve frazeme je blaži jer je realizirana u formi pitanja:Nisu ti, zar, Arapovići pamet ispili?(AIH: 388)pa dopušta i odbijanje pripisanog nepoželjnog ponašanja, dok je druga izrazito kritički intonirana, što je vidljivo iz imperativa kojim se ovaploćuje:Nevjesta, uzmi se u pamet. (AIH: 372). Leksema
nevjestakao da to dodatno potcrtava. Naime, ona označava suprugu muškog člana porodice (sina, brata), a ovakvo oslovljavanje – prema porodičnom statusu a ne imenom – tipično je za patrijarhalnu sredinu (v. Šehović 2012: 70). Uostalom, nevjesta u patrijarhalnom
društvupodrazumijeva ulogu žene koja nema pravo na svoje mišljenje i od koje se očekuje da bespogovorno iskazuje poslušnost članovima nove familije\[8\].
No, to je općeniti stav prema ulozi žene u patrijarhalnom društvu, koji je očito bio izvor nastanka frazeme
živjeti kao Hasanaginica, u značenju ʼpasivno živjetiʼ (v. Mahmutović 2012: 60).
Zanimljivo je da se u drami
Totradicionalno poželjne ženske karakteristike, poput ljepote, blagosti i umiljatosti, primjenjuju na mladića Lutvu, označavajući time blagog i umiljatog mladića nježnih crta lica. To je istaknuto u frazemama(biti)lijep k(a)ocura:
Bio je Lutvo lijep ko cura! (AIT: 468) i (biti) mehak k(a)o cura:Kad se smije, Bože – mehak ko cura... (AIT: 474).Prikaz Lutve ostvaren ovim frazemama nesumnjivo
odudara od onoga što se smatra idealnim osobinama muškarca u patrijarhalnoj kulturi (v. Eckert – McConnell-Ginet 2005: 150), a navedene frazemenisu zabilježenе
niti u jednom od konsultiranih frazeoloških rječnika (Мahmutović
2012, Matešić 1982,
Menac – Fink-Arsovski –Venturin 2003, Otašević2007),
gdje se uz pridjev
lijep pojavljuju odrednice lijep kao san, lijep kao slika (Matešić 1982: 313). U literaturi su zabilježeni sljedeći primjeri:
lepa kao Venera, lep(a)kao vila,
lep kao anđeo, lep kao Apolon (Adonis),lep kao prilika (kao slika,
kao upis, kao upisan), lep kao san (Mršević-Radović 2008: 230).
Sa druge strane, ženska putenost u istoj je drami istaknuta njenim
poređenjem s kuhinjom, koja je, u patrijarhalnom kontekstu, tipičan ženski prostor:
Rabija je tada sva bila obla i topla, kao kuhinja i kao mehak minder... (AIT: 478). Još je znakovitije što se ovo poređenje dopunjava poređenjem sa minderom, koji označava sećiju po kojoj su razasuti jastuci (Halilović – Palić – Šehović 2010:653),
što asocira na nešto udobno i prijatno.
Prikaz društva u Isakovićevim dramama nije ograničen samo na patrijarhalnu sredinu. U drami
Generalijum opisuje se vojna sredina, a vojska je jedan od tri represivna državna aparata u svakom društvu, uz policiju i sudstvo\[9\].
Pribjegavanje upotrebi sile u vojnom kontekstu vidljivo je iz ponašanja Narednika prema vojnicima. Njegova komunikacija s njima zasniva se na prijetnjama poput one iskazane frazemom
pasti (kome) šaka: ...meni ste pali šaka i ja ću od vas napraviti vojsku... (AIG: 126) u značenju ʼdospjeti pod čiju vlast, biti pod čijom kontrolomʼili frazemom
utjerati (kome) pamet u glavu:Ja sam ovde da ti uteram pamet u glavu(AIG: 139) u značenju ʼučiniti da se ko opameti, ako treba i nasilnoʼ.Frazemapasti
(kome) šakaima i svoju varijantupasti(kome)u šake, a suptilna razlika u njihovu značenju uvjetovana je upotrebom besprijedložnoga genitiva u prvoj, odnosno prijedložnog akuzativa u drugoj.
Težnja ka nametanju potpune kontrole, bez mogućnosti njena preispitivanja od onih kojima se ona nameće,
kulminira u dvjema frazemama sličnog značenja: (biti) (kome)Bog i batina: ...ja sam vam Bog i batina. (AIG: 169) i (biti) (kome)
pismo i glagoljica:Ja sam ti pismo i glagoljica. (AIG: 188). Prva frazema ima značenje ʼ(biti) vrhovni autoritet, svemoćan, onaj koji odlučuje o komeʼ, a druga ʼ(biti) od najvećeg značaja, važnostiʼ, koja se djelimično razlikuju
zahvaljujući odabiru leksema kojima se ona posreduju. Naime, leksema Bog u prvoj frazemi, praćena leksemom
batina, izrazitije doprinosi razvoju značenja autoriteta u poređenju sa leksemama
pismo i glagoljica iz druge frazeme. Razlog tome je u osnovnom značenju samih leksema, ali, još više, u njihovoj simbolici: Bog je biće natprirodne (duhovne) moći i snage, dok je batina simbol represivne (fizičke) moći, čime ova dva pojma
obuhvataju sve aspekte fenomena moći. Frazema Bog i batina zabilježena je u frazeološkim rječnicima (Matešić 1982: 29, Menac – Fink-Arsovski –Venturin 2003: 25, Otašević2007:
48), za razliku od frazeme pismo i glagoljica, koja nije evidentirana ni u jednom rječničkom izvoru, ali se može smatrati preinačenom varijantom
frazeme Sveto pismo (Matešić 1982: 469, Menac – Fink-Arsovski –Venturin 2003: 221). No, ove dvije frazeme imaju istu koordiniranu strukturui relativno blisko značenjebudući da se u frazeologiji rijetko može govoriti o potpuno sinonimičnim
frazemama.
Zaključak
Proučavane Isakovićeve drame izvor su frazeološkog fonda koji je dragocjen za filološka istraživanja budući
da ga čine frazeme koje su, najvećim dijelom, nezabilježene u frazeološkim rječnicima bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika. To je razlog zašto se njihovo dublje istraživanje nameće kao imperativ svim filolozima našeg jezika. Pored toga, one daju dragocjene
informacije o sredini u kojoj su nastale te su kao takve važan izvor i za kulturološka i sociološka istraživanja, koja trebaju činiti obavezni segment svih filoloških istraživanja.
Phrasemes Depicting Society in Plays by Alija Isaković
Plays by Alija Isaković that have been subject of the research contain a phraseological corpus valuable for philological research, since it consists of phrasemes that in most
part have not been recorded in phraseological dictionaries of the Bosnian, Croatian and Serbian language. In that sense, a deeper research endeavour of the phrasemes is an imperative for all philologists researching our language. Apart from that, they carry
valuable information about their origin and are, as such, an important source for cultural and social studies, which should be an obligatory segment of all research in philology.
Key words: phraseme, the Bosnian language, patriarchal society, women status
.
Izvori
Halilović, Senahid; Palić, Ismail; Šehović, Amela (2010):Rječnik bosanskoga jezika, Filozofski fakultet, Sarajevo
Isaković, Alija (1995):
Generalijum (skraćenica AIG), Drame, Preporod, Sarajevo, 119–209.
Isaković, Alija (1996):
Hasanaginica (skraćenica: AIH), Antologija bošnjačke drame XX vijeka, prir. Gordana Muzaferija, Alef, Sarajevo, 365–394.
Isaković, Alija (2000):
To (skraćenica: AIT), Antologija bosanskohercegovačke drame XX vijeka, prir. Gordana Muzaferija, Fahrudin Rizvanbegović i Vojislav Vujanović, Alef, Sarajevo, 445–492.
Jahić, Dževad
(2014) Rječnik bosanskog jezika (N–Nj). Sarajevo: Autor i Bošnjačka asocijacija 33. Skraćenica: VRBJ/7.
Mahmutović, Alisa (2012):
Kao frazeološki rječnik: rječnik frazema s poredbenom česticom „kao“, Dobra knjiga – Synopsis, Sarajevo – Zagreb
Matešić, Josip (1982):
Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, Školska knjiga, Zagreb
Menac, Antica; Fink-Arsovski, Željka; Venturin, Radomir (2003):
Hrvatski frazeološki rječnik, Naklada „Ljevak“, Zagreb
Otašević, Đorđe (2007):
Mali srpski frazeološki rečnik, Alma, Beograd
Literatura
Antoš, Antica (1974):
Osnove lingvističke stilistike, Školska knjiga, Zagreb
Baotić, Josip (2007):
Orijentalizmi u govoru starosjedilaca Bosanske Posavine, Institut za jezik, Sarajevo
Eckert, Penelope; McConnell-Ginet, Sara (2005):
Language and Gender, Cambridge University Press, Cambridge, 4-th edition.
Fink, Željka (2000):
„Tipovi frazema-fonetskih riječi“,Riječki filološki dani, Filozofski fakultet, Rijeka, 93–98.
Halilović, Senahid; Tanović, Ilijas; Šehović, Amela (2009):Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, Slavistički komitet, Sarajevo
Matešić, Josip (1978):
„U povodu obrade i izdavanja dvaju frazeoloških rječnika“,
Književni jezik, VII/1, 5–15.
Matešić, Josip (1982):Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, Školska knjiga, Zagreb, Predgovor, V–XI.
Menac, Antica (1978):
„Neka pitanja u vezi sa klasifikacijom frazeologije“,
Filologija, 8, 219–225.
Mesthrie, R. (with contributions by A. Deumert) (2004): „Critical Sociolinguistics: Approaches to Language and Power“,
Introducing sociolinguistics, Mesthrie, R., Swann, J., Deumert, A., Leap, W. L. (eds.), Edinburgh University Press, Edinburgh, 5-th edition, 316–353.
Mršević-Radović, Dragana (2008):
Frazeologija i nacionalna kultura, Društvo za srpski jezik i književnost Srbije, Beograd
Pranjić, Krunoslav (1991):
Jezikom i stilom kroza književnost, Školska knjiga, Zagreb
Rosandić, Dragutin; Silić, Josip (1979):Osnove morfologije i morfostilistike hrvatskoga književnog jezika, Školska knjiga, Zagreb
Šehović, Amela (2009): „Leksika razgovornoga bosanskog jezika“,
Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, Slavistički komitet, Sarajevo, 111–308.
Šehović, Amela (2012): „Poredbene frazeme u Andrićevim pripovijetkama nastalim
između 1925. i 1941. godine“,
Ivo Andrić – Literat und Diplomat im Schatten zweier Weltkriege – Ivo Andrić – književnik i diplomata u sjeni dvaju svjetskih ratova (1925-1941),Tošović,
Branko (Hg.),
InstitutfürSlawistikder
Karl-Franzens-Universität
– Beogradskaknjiga,Graz
– Beograd, 577–592.
Šiljak-Jesenković, Amina (2003):
Nad turskim i bosanskim frazikonom: semantički, sintaktički, lingvostilistički i sociolingvistički aspekt, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo
Tanović, Ilijas (2000):
Frazeologija bosanskoga jezika, Dom štampe, Zenica
Tanović, Ilijas (2009): „Oznake materijalne i duhovne kulture u govoru Sarajeva: Lingvokulturološki aspekt“,
Govor grada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, Slavistički komitet, Sarajevo, 67–110.
\[1\]
A. Menac (1978: 221) i Ž. Fink (2000: 94–95) smatraju da
frazemučinifonetskariječ, dok J. Matešić (1982: VI) i I. Tanović (2000: 32) navode da je to
spojnajmanjedvijuautosemantičnihriječi, odkojih je
baremjednatransponiranogaznačenja.
Sadrugestrane,A. Šiljak-Jesenković (2003:149)
takođerprihvatastav da je to spojnajmanjedvijuriječi, alikoje ne
morajunužnobitiautosemantične, štokorespondira s našimstavom.
\[2\]Kako
ono doprinosiekspresivnostifrazema, nekiautori (Mršević-Radović1987: 15–20) smatraju da je upravo ekspresivnost dominantno svojstvo frazema.
\[3\]Skraćenice
koje će se u radu koristiti kada se navode primjeri iz ovih drama su sljedeće: za
Hasanaginicu – AIH, za To – AIT i za Generalijum – AIG.
\[4\]Frazemubiti tanka nama, dok je frazema biti tanka soja zabilježena u rukopisu istih autorica pod nazivom
Leksika orijentalnog porijekla u frazemama bosanskog jezika.
\[5\]Ne
bilježi je ni Tanović (2000), a jedino se navodi u rukopisu Amele Šehović i Đenite Haverić pod nazivom
Leksika orijentalnog porijekla u frazemama bosanskog jezika.
\[6\]Glagol
staviti u navedenom primjeru iz drame nije ekspliciran, ali se podrazumijeva, zbog čega je obuhvaćen analizom.
\[7\]Više
o tome u Šehović 2012:108*–111 i 116–*117.
\[8\]
Jahić (VRBJ: 352/7) navodi Ljubušakovu poslovicu I u zloj sreći mirna nevjesta dobro prođe, koju tumači na sljedeći način: „ako je nevjesta skrušena, mirna, ona će uvijek, i u najlošijim prilikama, dobro proći“.
\[9\]Vidjeti
Mesthrie 2004:321
![](data:image/svg+xml, %3Csvg xmlns='http://www.w3.org/2000/svg' height='64' class='font-weight-bold' style='font: 600 30.11764705882353px "SegoeUI", Arial' width='64'%3E%3Ccircle fill='hsl(128, 8%, 22%)' cx='32' cy='32' r='32' /%3E%3Ctext x='50%25' y='55%25' dominant-baseline='middle' text-anchor='middle' fill='%23FFF' %3EA%3C/text%3E%3C/svg%3E)
